Kada je izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost u siječnju 2015. godine člankom 125.i. uvedena mogućnost plaćanja PDV-a po naplaćenim realizacijama, za obveznike PDV-a koji su i dalje PDV plaćali po fakturiranoj realizaciji nije bilo nikakvih promjena. Međutim presudom Europskog suda u predmetu C-9/20 koja je od ulaska Republike Hrvatske u EU dužna primjenjivati u svom postupanju i naša Porezna uprava, utvrđeno je da porezni obveznik, koji primjenjuje redovni postupak oporezivanja (po fakturiranoj realizaciji) kada primi račun za isporuku dobara ili usluga koju mu je obavio porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenoj naknadi, može odbiti pretporez tek kada tom dobavljaču plati račun.
Dakle, prema navedenoj presudi obveznik plaćanja PDV po fakturiranoj realizaciji koji je zaprimio račun od obveznika PDV-a koji PDV plaća po naplaćenoj realizaciji ne može odbiti PDV iz takvog ulaznog računa sve dok isti ne plati. O istome se Porezna uprava očitovala 30. studenog 2022. godine u mišljenu klasa 410-19/22-02/87. Navedeno postupanje primjenjivati će se od 1. prosinca 2022, a više detalja na ovu temu možete pronaći u spomenutom mišljenu na OVOM linku.
Nejasno je zašto ovakvo postupanje stupa na snagu baš 1. prosinca 2022. godine? Idealno bi bilo da se novine uvode od 1.1. a ne u sredini ili pred kraj godine. Učeći iz dosadašnjeg ponašanja zakonodavca možemo očekivati i retroaktivnu primjenu ?
Ova tema postavlja još niz pitanja. Ako govorimo o načelu neutralnosti PDV-a da li ova presuda za sobom povlači i obveze i prava u drugom smjeru? Odnosno da li će obveznici PDV-a po fakturiranoj realizaciji morati platiti PDV za izdane fakture, poduzetniku koji plaća PDV po naplaćenoj realizaciji, tek kada ovaj drugi poduzetnik ostvari pravo na pretporez, što je u trenutku plaćanja fakture dobavljaču? Iz pozicije neutralnosti PDV-a je ovo jedino ispravno. Jer batina uvijek ima dva kraja! Barem bi trebala imati.